male price o velikom svijetu

ponedjeljak, 10.09.2007.

Cruising around...

Budva - Lovćen - Sveti Stefan - Rijeka Crnojevića

Budva je metropola crnogorskog turizma zahvaljujući velikom broju plaža koje plijene svojim izgledom i predstavlja najpoželjniju turističku destinaciju zemlje. Pored prirodnih ljepota koje se ogledaju kroz uvale, otoke i plaže Budva obiluje i brojnim spomenicima. Stari Grad leži na malom poluotoku i predstavlja riznicu kulturne baštine. Ispresjecan je nizom uličica i trgova ispred kojih se nalaze znamenite gradjevine, crkva Sv. Trojice, gdje je i grob istaknutog knjizevnika, Stjepana Mitrova Ljubiše, crkva Sv. Ivana, crkva Sv. Bogorodice i crkva Sv. Save. Za vrijeme ljetnjih mjeseci pretvara se u Grad teatar gde se odigravaju mnogobrojne domaće i strane predstave. U Starom Gradu danas možete posjetiti mnoge butike, kafiće, restorane, galerije.

Budva ima obalu od 21 km čijom se dužinom prostire 17 plaža.




Sljedećih tjedan dana bilo je namijenjeno kupanju i lješkarenju na suncu. Odmah ujutro posjeli smo se na bajkove i otišli put plaže. Čim je sunce oslabilo, vrag nam nije dao mira pa smo krenuli u inspekciju budvanske rivijere. Put uz more vodi kroz Bečiće i Rafailoviće, prema Pržnom i Svetom Stefanu. Bajkom se uz more može do kraja Rafailovića. Plaže su krasne, uz bogatu ugostiteljsku ponudu.

Narodnjaci koji trešte iz većine kafića i auta ovdje nam nisu predstavljali preveliki problem, za razliku od onih koje čujemo kod kuće. Ovdje sve to nekako paše smijeh. Noćni život se odvija na putu uz Slovensku plažu koja se prostire dužinom cijelog grada. Svaki klub ima svoju oskudnu odijevenu animatoricu koja vas na ulazu uz zavodljivo njihanje kukovima informira o ponudi te večeri. Svi klubovi su na otvorenom, tako da odmah sa promenade imate uvid u cijelu situaciju smokin
Kafići, restorani, pošta i trgovine rade do kasno u noć. Kreditne kartice (uglavnom MC i Visa) nisu baš svugdje prihvaćene, keš je ovdje zakon zubo. Mi smo karticu koristili samo za tankanje goriva.

Što se smještaja tiče, mi smo se smjestili u hostelu u centru Budve. Moram napomenuti da i u Budvi vladaju redukcije vode. Srećom, naš hostel je imao svoj vlastiti tank, tako da su nas ovdje redukcije zaobišle u širokom luku sretan Imali smo i svoje parkirno mjesto tako da se auto palio samo za skitnje daljnjom okolicom. Sve u radijusu od 15km se obavljalo bajkom.

Nakon 2 dana lješkarenja na suncu, uputili smo se u istraživanje daljnje okolice. Prvo odredište nam je bio Sveti Stefan.

Sveti Stefan je posebno i neobično mjesto koje se smjestilo na grebenu kamenitog poluotoka na Budvanskoj rivijeri. Od Budve je udaljen 8km. Sa kopnom je povezan uz pomoć kamenite prevlake dajući mu izgled poluotoka.

Na stijenovitom poluotoku je nastalo malo ribarsko mjesto Sveti Stefan, prvi put spomenuto 1442. godine. Stanovnici su stotinjak godina kasnije napustili mjesto i na kraju drugog svjetskog rata je Sveti Stefan bio napušten. Po zaslugama nekoliko crnogorskih umjetnika i arhitekata, počelo se sa restauracijom Svetom Stefana i mjesto se počelo preuređivati u hotel. Stare kamene kuće postale su raskošne vile i apartmani. Godine 1960 je Sveti Stefan postao svjetsko turistčko središte poznato po luksuznim vilama i apartmanima. Adaptacija je tako savršeno napravljena da su kuće izvana zadržale svoju autentičnost, a njihova unutrašnjost preuređena u vrhunske smještaje. Njegovi gosti su bili vrhunski sportaši, filmske zvijezde i visoki političari i državnici. Ugodna klima i prelijepe pješčane plaže samo su podigle glas ekskluzivnog ljetovališta. Sveti Stefan je danas veličanstven. Satkan od luksuza, udobnosti i predivnih plaža, pruža posebnu atmosferu intime, privatnosti.



Informacija koju nećete baš svugdje pronaći jest da je Sveti Stefan, Miločer i Kraljičinu plažu od 1.veljače, na rok od 30 godina od „Budvanske rivijere“ preuzeo „Aman Resorts“. Otok je trenutno zatvoren radi renoviranja. Hoteli „Sveti Stefan“ i „Miločer“ bit će renovirani do sljedeće sezone, a novi hotel „Kraljičina plaža“ trebao bi biti otvoren u ljeto 2009.

Mi smo to saznali na licu mjesta, jer se tom informacijom nitko baš ne hvali previše. No, nismo se dali smesti tom činjenicom i nakon kupanja ispod samog Sv.Stefana smo brže bolje iznajmili pedalinu i otišli na Tour de Sveti Stefancool .
Evo kako je to izgledalo:


Ovo gore je bazen:


Hotel sa pristaništem


Vile:


Nakon Toura, krećemo prema 25 km udaljenom Cetinja, iznad kojega se nalazi NP Lovćen.



Planina Lovćen simbol je Crne Gore i njene vječne borbe za slobodu i opstanak. Obronci Lovćena spuštaju se na jugu do mora, a na sjeveru u krševito Cetinjsko polje.
Zbog svoje ljepote i značaja region Lovćena je proglašen nacionalnim parkom. Ovaj kraj predstavlja kolijevku crnogorske državnosti i crnogorske dinastije Petrovića, koja potiče iz pitomog lovćenskog sela Njeguši.
Najslavniji crnogorski pjesnik i vladika Petar II Petrović - Njegoš sahranjen je na Jezerskom vrhu, jednoj od dvije najvise točke Lovćena. Njegoševa filozofska misao pretočena u njegovu poeziju, poštovanje prema Njegoševoj ličnosti, monumentalnost mauzoleja i pogled koji se sa vrha Lovćena pruža, svakodnevno privlače brojne turiste. Lovćen je crnogorski Olimp. Legendarni Bernard Shaw, opčinjen prizorima koje je ugledao sa Lovćena, uzviknuo je: "Da li sam u raju ili na Mjesecu!?"











Njegošev mauzolej

Njegošev mauzolej je građen u vremenu 1969 - 1974. godine i djelo je kipara Ivana Meštrovića. Postavljen je na mjestu nekadašnje kapelice u kojoj je Njegoš bio sahranjen. Za njegovu izgradnju utrošeno je nekoliko tisuća tona kamena. Od podnožja do ulaska u Mauzolej ugrađena je 461 stepenica. Jedan dio staze prolazi i kroz osvijetljeni tunel. Do startnog platoa za penjanje prema Mauzoleju dolazi se automobilom iz Cetinja, odnosno sa obližnjih Ivanovih korita, a može se doći i terenskim vozilom sa prevoja Krstac na putu Kotor-Njegušt-Cetinje. Na Lovćen i do Mauzoleja može se doći i pješice iz Budve,Tivta, Kotora,sa Njeguša i iz Cetinja.Sa svih strana postoje planinske staze ili putevi.

U predvorju mauzoleja stoje dvije kamene karijatide, Crnogorke i kćerke, teške po 7,5 tona. U pročelju mauzoleja smještena je grandiozna figura Njegoša od najljepšeg i najboljeg kamena, teška 28 tona, a nad njom suri orao raširenih krila. Dolje u kripti je Njegoševo vječno počivalište. Sa zasvođene kripte svjetlucaju zlatna zrna. Da bi se svod ukrasio dostojno velikanu koji pod njim počiva, utrošeno je 18 kilograma zlata koje je raspršeno u 27.000 zrna po zidovima kripte. Na nadgrobnoj mramornoj ploči piše: "Njegoš 1813 -1851".
















Sa Lovćena se pruža prekrasan pogled na Boku Kotorsku,otvoreno more,Skadarsko jezero i Cetinje,pa čak i na daleke Prokletije.Kad je vrijeme izuzetno lijepo i bez izmaglica iznad mora i planina,moguće je sa vrha Lovćena pogledom doprijeti do Italije i nekih planina u Srbiji.

Jedan od najljepših dijelova Nacionalnog parka Lovćen su svakako Ivanova Korita,koja se nalaze na istočnoj strani Jezerskog vrha u jednoj šumovitoj-livadskoj zaravni.Tu se nalazi poznato odmaralište za djecu,koje radi i u zimskim mjesecima.Iznad odmarališta je skijaška staza,na kojoj se u vrijeme snijega postavlja i ski lift.Naselje ima i ambulantu za zdravstvene usluge,restoran i planinarski dom.




Na parkingu postoji i restoran gdje smo pojeli odličnu janjetinu. Bilo nam je jako drago da smo posjetili ovo mjesto jer je stvarno prekrasno.

Nakon Lovćena, idemo put Rijeke Crnojevića. Po karti i po vodiču, nalazi se kojih 15ak km od Cetinja, pa nam je skoro pa usput wink. Jedini problem je što treba računati i na usku (opet) serpentinastu cestu i koju stotinu metara visinske razlike, pa put od 15km traje skoro sat vremena cool. No dobro, stigli smo mi i tamo bez problema.

U Rijeci Crnojevića zaustavljeno vrijeme i ljudski zaborav sačuvali su ljepotu prirode neoskrnavljenom, ali su također utjecali na to, da o slavnoj povijesti ovog nekad najjačeg trgovačkog centra, pričaju samo ruševine.






Na Rijeci Crnojevića se nalazio zimovnik Petrovića, jer ovo mjesto ima malo vjetrova , a klima je čak blaža nego na primorju. Čuveni most preko rijeke podigao je 1853. knjaz Danilo, a onaj veći, koji povezuje Rijeku sa Virpazarom, knjaz Nikola 1905. godine. Tokom XIX i pocetkom XX stoljeća Rijeka Crnojevića je bila najjači pazar na ovom dijelu Balkana.Prije balkanskih ratova Rijeka je bila prepuna manufakturnih radnji, a upravo ovdje je otvorena prva apoteka u Crnoj Gori, kao i prva radionica oružja. U "fabrici Marica" se proizvodio biser od riblje krljušti.




Na kraju, kao najbolji komentar na ovo mjesto izdvojila bih onaj iz našeg vodiča : what a difference a century makes!



Sljedeći post: bili smo još južnije - Albanija. mah
- 21:33 - Komentari (13) - Isprintaj - #