...Predjeli Durmitora, po ljepoti i neokrnjenosti rijetko i autentično dijelo prirode , proglašeni su nacionalnim parkom 1952. godine. Smješten na sjeverozapadu Crne Gore, Park obuhvata osnovni masiv Durmitora sa kanjonima Tare, Drage i Sušice i gornji dio kanjonske doline Komarnice, zauzimajući površinu od 39,000 ha.
...Osnovna odlika reljefa durmitorskog područja jeste prostrana visoravan na 1500 mnv, koju usijecaju duboke kanjonske doline i sa koje se uzdižu impozantni planinski vrhovi, od kojih je 48 sa preko 2000 mnv i među njima najveći Bobotov kuk sa 2523m.
...Ljepoti durmitorskog masiva posebnu draž daje 18 ledenjačkih jezera, nazvanih ''gorske oči'', na visinama iznad 1500m. Najveće i najatraktivnije je Crno jezero. Veličanstvenosti pejsaža doprinose, pored ljepote jezerskog bazena i blistave vodene površine, prostrani šumski predio koji ga okružuje i vrh Medjeda, gorostasno uzdignut nad njim. Udaljeno je 2 km od planinskog gradića Žabljaka, zimskog turističkog centra Crne Gore.
U blizini Crnog jezera nalaze se, ne manje impresivna, Zmijinje jezero, utonulo u stoljetnu smrčevo-jelovu sumu i Barno jezero, u sredini prostranog tresetišta, okruženo sa svih strana, takodje, četinarskom sumom.
...U nizu hidrografskih bisera Durmitora izdvajaju se, ljepotom i divljinom okruzenja, Škrčka jezera, okovana ledom i snijegom do sredine srpnja Zeleni vir i Modro jezero i uljuljkana usred nepreglednih livada Vražje i Riblje jezero.
...Medju najljepšim ukrasima Parka su i bistre, silovite rijeke koje su ovom području podarile kanjonske doline. Posebno impresionira rijeka Tara, kako ljepotom i pokretom svojih voda, tako i dubinom i pejsažem kanjona, čineći ga jednim od najljepših u svijetu.
Po bogastvu flore i faune, složenosti ekosistema, zastupljenosti preko 1300 vrsta biljaka što predstavlja izuzetnu koncentraciju sa velikim brojem endemičnih i reliktnih vrsta, Durmitor predstavlja izuzetnu prirodnu vrijednost i trajnu inspiraciju naučnika i ljubitelja prirode. U sebi je unjedrio prave raritete prirode, kakve su i šume crnog bora na lokalitetu Crna poda čija grandiozna stabla, i do 50 m visine, odolijevaju vremenu punih 400 godina.
...Durmitorski nacionalni park obiluje značajnim brojem spomenika kulture od antičkog perioda do najnovijeg doba. Najkarakterističniji su srednjevjekovni spomenici: razvaline gradova i utvrdjenja, mostovi i karaule, nekropole sa stećcima i manastirski kompleksi u dolini rijeke Tare.
...Kao primjere etnološke baštine, važno je spomenuti tipove seoskih kuća tzv. ''savardake'' i vodenice rasijane po katunima i durmitorskim potocima.
...Sva raskoš prirodnih ljepota, ambijentalnih i kulturnih vrijednosti Durmitora i rijeke Tare, prevladala je da se NP ''Durmitor'' uvrsti u spisak Svjetske kulturne i prirodne baštine, 1980. godine, dok je rijeka Tara i njena kanjonska dolina, UNESCO-vim programom ''Čovjek i biosfera'' 1977.godine uvrštena u svjetske ekološke rezerve biosfere.
Prvo jutro u Žabljaku imamo priliku uvjeriti se u sve što je napisano o durmitorskim ljepotama; planine su svugdje oko nas. 
Inače, Žabljak se nalazi u srcu Durmitorskog područja, na visini od 1450 metara nadmorske visine i predstavlja najviše urbano naselje na Balkanu. Smješteno je u podnožju Durmitora i okruženo sa 23 planinska vrha od preko 2200 metara, sa 18 planinskih jezera i kanjonom rijeke Tare, najdubljim u Evropi. Danas u Žabljaku i okolini živi preko 4500 stanovnika.
Grad je pun aktivnih ljudi, ionako smo svi došli tamo s više-manje istim ciljem. Stranaca na svakom koraku .... Česi, Francuzi, Englezi ..... Čak smo vidjeli i ponešto HR tablica. Trgovina i ugostiteljskih objekata ima dovoljno. Cijene su kao kod nas.
Privatni smještaj se nudi skoro u svakoj kući, a postoje i 4 hotela. Nepuni kilometar prije Žabljaka nalazi se mjesto Razvršje, gdje su 2 kampa. Tamo smo mi noćili.
Naš plan za ovaj dan bio je da se popnemo na Bobotov kuk. Jedan put vodi iz Žabljaka i traje 6 sati, a drugi sa prijevoja Sedlo i traje cca 3 sata. Mi smo se, naravno, odlučili za ovaj drugi. 
Do Sedla (1907 m nv)ima 20ak minuta vožnje iz Žabljaka, po makadamskoj cesti u nelošem stanju. Putem prolazimo ispod Savinog kuka, gdje je skijaški centar. 
. Prva žičara radi i ljeti, pa ste za nekoliko minuta (i 7 eur 
) na 2000 m. Nismo išli na tu vožnju, ali mislim da je na gornjoj stanici žičare i kafić. Crnogorci su me inače ugodno iznenadili po tom pitanju. Na najnezamislivijim mjestima smo nailazili na bifee i krčme 
Već na putu do Sedla, počinju nam se otvarati nevjerovatni pejsaži 
Na Sedlu parkiramo, ja zaključujem da su mi gojze ostale u sobi . No, to me nije omelo da se put vrha uputim u trekericama 
. Nema putokaza za Bobotov kuk, pa uz kraću konzultaciju s kartom upućujemo se desno, prema masivu sa zadnje fotografije. 
Penjemo se preko prve barijere do prijevoja između Uvite grede i Vjetrnih brda. Ubrzo stižemo do kotline Surutka. Ove godine tamo je bio speleološki kamp. 
Odlično mjesto za kamp
. U blizini kampa je potočić do čijeg izvora ima cca sat vremena hoda. 
Vode je bilo čak i u ovo doba godine.
Na kraju kotline, otvara nam se pogled na fantastične Zubce (2309m) iza kojih nam se, po prvi puta pokazuje impozantni Bobotov kuk. 
Kako im se približavamo, nazire se ono po čemu sam najprije zapamtila Durmitor - Šareni pasovi 
. 
I stvarno su prekrasni, nisam mogla prestati fotografirati ih iz raznoraznih kuteva. Samo smo sjedili i uživali u pogledu. 
S ovog mjesta, spuštamo se do Zelenog Vira, gdje je inače još jedno jezero i izvor pitke vode. Na žalost, sve je presušilo. 
. Ovo je inače najviše jezero na Durmitoru.
Ovo je put koji nas još čeka. Bobotov kuk je u sredini. Ovako, iz daljine, uspon izgleda prestrašno 
, no kako se približavamo, vidimo da i nije baš tako strašno. Ono što izgleda kao sipar su ustvari hrpe povećeg kamenja i između svega toga ide cik-cak staza. 
Od Zelenog Vira do vrha dijeli nas 500 metara visinske razlike.
Nakon otprilike jednog sata dolazimo do Velike Privije (2351m) gdje nam se otvara i pogled na Žabljak. 
Ovdje se spaja put iz Žabljaka za Bobotov kuk.
Dalje se napreduje ispod kuka i uskoro stižemo do prijevoja koji predstavlja jedan od najljepših vidikovaca na Durmitoru, Škrčki pogled.
. 800 m strmo ispod nas pojavljuje se Škrčko jezero. 
Ovdje se nalazimo između Đevojke s lijeva i Bobotovog kuka s desna, iako vrh ne vidimo iz ovog položaja. Pogled je fantastičan. Vjerujem da je svatko tko je prošao ovuda zastao na Škrčkom pogledu.
Do vrha nas dijeli još 15-ak minuta hoda. Ustvari, od sada to više postaje pentranje nego hodanje jer pomoć ruku postaje neophodna. Put skreće desno i vodi strmo po vrlo uskoj polici da bi se uskoro počeli i penjati po stijenama. 
Ja sam uživala u ovom finalnom djelu, no svakako nije za preporučiti onima koji dobivaju vrtoglavicu od pogleda u dubinu jer tijekom uspona ispod nas je samo 800 m praznine. Za sve sa strahom od dubina, sajla bi itekako dobro dosla. U nekom od durmitorskih vodiča sam pročitala da je u pripremi tako nešto. Vodič je bio iz 2004. ili 2005. godine. Do danas se nije napravilo ništa, šteta.
Malo pogleda s vrha. Pejsaž je nevjerovatan, živ, dinamičan.
Kako se sunce već bližilo horizontu, požurili smo se nazad prema Sedlu i stigli taman na vrijeme za jedan prekrasan zalazak. 
Ono što me u Crnoj Gori oduševilo je što su planine posvuda. Gdje god da krenete, ne gine vam prelaženje nekoliko stotina metara visinke razlike . No o tome, u sljedećim postovima 
